Osman, Ivan Gundulić

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 4)

Ranch Pia

 
Bilješke o piscu:

Ivan Gundulić rođen je 1589. godine u Dubrovniku. On je najznačajnije pjesničko ime starije hrvatske književnosti. Cijeli svoj život Gundulić je proveo u Dubrovniku živeći mirnim i tihim životom. Gundulić je počeo pisati već u mladosti, a u tridesetoj godini života on je već poznati pjesnik. Rukopisi njegovih ranih ljubavnih pjesama su izgubljeni. Gundulić se proslavio kao i dramski pisac, pišući melodrame (“Dijana”, “Arijana”, “Armida” i “Prozerpina ugrabljena”). U Rimu je, 1621. godine, tiskana prva Gundulićeva knjiga “Pjesni pokorne kralja Davida”, u kojoj se nalazi sedam prepjeva biblijskih psalama. U to vrijeme jača utjecaj Katoličke crkve koja oštro nastupa protiv probuđenoga renesansnog čovjeka ističući potrebu preziranja svega zemaljskog i naglašavajući važnost molitve i trpljenja. Godinu dana nakon toga izlazi u Anconi druga Gundulićeva knjiga. Bila je to refleksivno-religiozna poema “Suze sina razmetnoga” komponirana u tri pjevanja predstavlja obradu biblijske priče o razbludnom sinu koji se, napustivši očev dom, odaje grešnom životu.
U zrelim godinama Gundulić se opet vraća dramskom stvaralaštvu i 1628. objavljuje pastoralu “Dubravka“. Djelo je tiskano tek 1837. godine, a od 1888. godine neko se vrijeme redovito prikazivala u HNK-u kao svečana predstava prilikom narodnih praznika. Najsloženije Gundulićevo djelo i vrhunac njegova stvaranja je ep u dvadeset pjevanja, “Osman“. Tema Osmana je pobjeda Poljaka u borbi protiv Turaka kod Hoćima 1621. godine, kao i pobuna janjičara protiv mladog sultana Osmana 1622. “Osman” je najbolji hrvatski barokni ep, koji se tematski nastavlja na Marolićev ep “Judita”, po uzoru na Mažuranićev ep “Smrt Smail-age Čengića”. Ep je stvaran od 1621. pa sve do Gundulićeve smrti 1638.

 

Osman

 

Bilješke o djelu:

Kada je 1621 g. u Dubrovnik stigla vijest o bitci kod Hoćima, gdje je turska vojska bila poražena od strane poljske vojske, Gundulić prestaje s prijevodom Tassovog Oslobođenog Jeruzalema i počinje pisati svoj ep Osman. Uzrok poraza turske vojske bio je pobuna janjičara.
1622. g. janjičari su ubili Osmana u Carigradu. Djelo koje se sastoji od 20 pjevanja, opisuje ne samo te događaje, već i najavljuje propast turskog carstva.

Pod utjecajem protureformacije (Tridenski koncil 1545. – 1563. ) Gundulić u djelu prikazuje sukob Istoka i Zapada tj. zla i dobra:

“S istoka mu do zapada
sunce upisa zlatnim zracim
ime kojim slava vlada. ”

Da bi prikazao još bolje dekadenciju turskog carstva, Osmana prikazuje kao hrabrog i časnog vladara: “Osman car čestiti” kojega ubija vlastita vojska:

“Nu sve rane srca moga
i muke su i žalosti
s neposluha viteškoga
i s vojničke nevjernosti. ”

Dubrovnik u Gundulićevo doba:

U 17. st. Dubrovnik slabi zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Armeni… Mlečani sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara, a i kopnom trgovati zbog čestih ratova s Turcima. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean i javljaju se nove pomorske sile.
Građanstvo, relativni mlad sloj društva koje nije imalo nikakvih ograničenja, bavilo se trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima, te se sve više bogatilo i težilo prema vlasti. Kako su u Dubrovniku vladali plemići, građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti. Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane, ma koliko god da je iznosilo njihovo bogastvo. Protiv građanstva koje je svojim novcem kupovalo plemićke titule oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.

I. pjevanje

Prvo pjevanje, koje je pisano u duhu protureformacije i baroka, obiluje obiljem metafora. U njemu Gundulić opisuje prolaznost svega upotrebljavajući simbol kola:

“Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko je gori, eto je doli,
a tko doli, gori ustaje.”

Motiv prolaznosti karakterističan je za sve barokne stvaraoce. Svjesni te prolaznosti, barokni ljudi shvaćaju da trebaju uživati u životu, ali tu se javlja problem grijeha, time ljudi postaju podvojeni, rastrgnuti između dva dijela svoje osobnosti što često dovodi do šizofreničnosti, kao što je slučaj bio s Tassom.

U ovom pjevanju Gundulić nam u grubim crtama opisuje radnju svog djela:

“Barecite sad i meni
kao istočnome caru mladu
smrt vitezi nesmiljeni
daše u svom Carigradu.”

To se odnosi na Osmana kojega su Janjičari ubili u Carigradu. Pad Osmana nam najavljuje još na početku pjevanja zamršenom metaforom:

“A u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari”

tj. u vrhove najviših stabala najprije udara grom. Time Gundulić aludira na Osmana, koji se nalazi na vrhuncu moći, a kojega će udariti grom (janjičari).

Dalje u pjevanju Gundulić nam govori kako turska sila slabi, hvaleći nekadašnje turske vojnike:

“Lasno dobit krunu od scita
bi s vitezim tač hrabrenim.”

te koreći kasnije turske vojnike:

“Ljudska obličja, ženske ćudi”!

 

II. pjevanje

“O mladosti tašta i plaha
koja srneš s nerazbora
bez bojazni i bez straha
gdi poguba tva se otvora”

Mladi i nerazboriti Osman srlja u opasnosti ne razmišljajući, što je svojstveno mladosti. On ima volju ali je kratkog vida:

“U sve volje samoj sili
ka nadlek ne podlega”

te on poziva svoje savjetnike da ga savjetuju, što mu je najbolje napraviti. Oni ga obavještavaju o uroti koju kuje žena njegova strica da ga svrgne s prijestolja i na njegovo mjesto postavi njezina sina. Savjetuju ga da ih se riješi po kratkome postupku. Savjetnici mu govore da si nađe ženu plemenita podrijetla i da ostavi potomka koji će ga nasljediti na prijestolju. Rekli su mu da si ne uzme ženu neplemenita roda, da ne bi oslabio dinastiju. Tu progovara Gundulić sa svojim konzervativnim, plemićkim shvaćanjima svijeta.

Zaključak:

Djelo spada među najveća dostignuća hrvatskog baroka. Ono što izdiže Gundulića iznad suvremenika je iskonska, živahna i narodu bliska struja, koja u njegovom Osmanu izbija na površinu, udaljujući ga od talijanskog sečentizma i daje mu vlastiti hrvatski pečat, jer Osman nije nikakva romantička, fantastična literarna figura, već je živ, psihološki sa puno realizma izgrađen lik.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijavi se