Mali princ, Antonie de Saint Exupery

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 6)

Ranch Pia

 

Bilješke o piscu:

Neveliko, ali značajno djelo francuskog pisca Antoinea de Saint Exupéryja (1900. – 1944.) obuhvaća nekoliko romana (Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Rani pilot, Tvrđava) i alegorijsku priču Mali princ. Kao civilni i vojni pilot Saint Exupéry je aktivno sudjelovao u događajima prije i za vrijeme II. svjetskog rata u Francuskoj i drugdje u svijetu, pa je svoje doživljaje, iskustva i poglede na život uvjerljivo prenio u svoje književno djelo.

 

Mali princ

 

Bilješke o djelu:

1.) Osobe na koje Mali princ nailazi na planetima što ga vode prema Zemlji utjelovljenje su strašne otuđenosti modernog čovjeka. Ono što Maloga princa zapanjuje kod svih tih likova jest besmislenost, besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuna odsutnost ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Kralj i uobraženko opijeni su slikom vlastite veličine, premda nemaju nikoga pred kime bi mogli potvrditi svoje umišljene vrijednosti, jer žive sami svaki na svom planetu. Pijanac pije da zaboravi, a ni sam ne zna što bi to trebalo zaboraviti. Poslovni čovjek iscrpljuje se u brojenju i “prisvajanju” zvijezda koje mu nisu ni od kakve koristi, a geograf birokratskom točnošću i nerazumijevanjem ispisuje knjižurine o drugim svjetovima, premda se nikada nije potrudio da upozna svoj svijet. Naoko moćni i slobodni, svi su ti ljudi sputaniji od zarobljenika, jer ih slobodnim ne čini ni ljubav (koju nikad nisu upoznali) ni rad (koji obavljaju samo iz prisile).

2.) Mali princ spustio se na Zemlju gdje slučajno pada u stvarnu pustinju – Saharu. Tamo sretne lisicu koja mu objašnjava da su rad, prijateljstvo, iskrenost, istina i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Shvativši da ljubav treba graditi strpljivo i polako, jer je ona dugotrajni proces uzimanja od drugoga ali i davanja drugome, Mali princ pristaje na smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi: krhkoj, koketnoj ruži na asteroidu B-612.

3.) Humor u bajci:

* Zaplješći rukama – posavjetova ga tada uobraženko.
Mali princ zaplješće. Uobraženko skromno odzdravi podižući šešir.
– Ovo je zabavnije od posjeta kralju – reče u sebi Mali princ. I on ponovno stade pljeskati. Uobraženko ponovno odzravi odižući šešir.
Nakon pet minuta takve gimnastike Malog princa zamori jednolikost igre.

** Tri i dva su pet. Pet i sedam dvanaest. Dvanaest i tri petnaest. Dobar dan. Petnaest i sedam dvadeset dva. Dvadeset dva i šest dvadeset osam. Nemam vremena da je ponovno zapalim. Dvadeset šest i pet trideset jedan. Uh! To je, dakle, pet stotina jedan milijun šest stotina dvadeset dvije tisuće sedam stotina trideset jedan.

*** Dobar dan! Zašto si upravo ugasio svjetiljku?
– Takva je naredba – odgovori noćobdija. – Dobar dan
– Što je to naredba?
– Da ugasim svjetiljku. Dobra večer.
I on je ponovno upali.
– Ali zašto si je sad ponovno upalio?
– Takva je naredba – odgovori noćobdija.
– Ne razumijem – reče Mali princ.
– Nema tu što da razumiješ – reče noćobdija. – Naredba je naredba.

4.) Pisac nam je htio poručiti da shvatimo istinu o sebi – Premda puna gorke kritike odraslih koji ne mogu shvatiti najjednostavniju istinu o sebi, ova pripovijetka o tegobnom putu ljubavi prožeta je humorom, vedrinom i optimizmom. Skrivajući se iza dječaka zlatne kose koji napušta Zemlju u nadi da će naći svoju ružu čitavu i nedirnutu, Saint Exupéry nas na kraju priče ostavlja s vjerom da će se u moru umišljenih, pijanih, hladnih i sebičnih stanovnika ovog planeta naći oni koji će shvatiti žrtvu Malog princa, te potražiti u sebi snage da krenu njegovim stopama – putem ljubavi i odgovornosti.

5.) Autoritet počiva prvenstveno na razumu. Samo oni koji su racionalni i staloženi, koji mogu mudro i mirno obrazložiti neke postupke ili rješenja u životu, mogu imati sposobnost da uvjere druge ljude kako ih u tome valja poslušati.

Čovjek je osamljen i među ljudima. U svačijem životu ima trenutaka kada se mora sam suočiti s nekim istinama, sam riješiti neke probleme i unatoč svesrdnom nastojanju bližnjih da se uključe u njegov svijet i, ako je potrebno, pokušaju pomoći, čovjek je katkad upućen sam na sebe.

Rad, prijateljstvo, iskrenost, istina i ljubav vrijednosti su bez kojih čovjek ne može živjeti.

Čovjek je društveno biće; određuju ga ljubav, prijateljstvo, rad, prožeti iskrenošću i istinom. Ako nam nešto od toga nedostaje, ili to ne pružamo drugome, nastaje jaz koji je teško premostiti.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijavi se